Prošlog je tjedna svoje ispalio Darko Milinović, ministar zdravstva, rekavši da je uvijek iznenađen kad netko iz Vlade bude prozvan za korupciju. Tjedan dana kasnije, i njegova šefica objavljuje da je iznenađena razmjerima korupcije, ali svoje misli ne dovršava odveć konkretno - je li riječ o zemlji, stranci, svijetu ili svemiru općenito. Kako god bilo, ona je posljednja koja ima pravo prevaliti takvu rečenicu preko usta, jer bi u suprotnom to značilo da je godinama sjedila zavezanih oči, usta i uši pored onog o čijem se mogućem kaznenom progonu danas ne želi izjasniti.

Doduše, kad su se krenuli mlako kotrljati pravosudni kotačići u njenoj misiji protiv korupcije, ponavljala je da ništa ne zna i da traži informacije, koje potom mora analizirati, da bi tek onda mogla nešto reći. Sad je, valjda, sve te faze odradila i zaključila da je - iznenađena razmjerima korupcije.

Taman dok u njenoj vladi sjedi čovjek pored čije bi slike u rječniku trebala pisati riječ korupcija, ali ni on nikad ne zna o čemu ga čovjek pita, osim da ima zapovjednu odgovornost. Da se dohvatimo samo problema u HŽ-u: istina, ne vozi on lokomotive koje puno više iskaču iz tračnica nego što njima voze, i da se mijenjalo svakog ministra kad je koja iskočila, dosad bismo ih promijenili nekoliko. No, nakon toliko afera i nesreća u njegovom resoru, bilo bi moralno odstupiti s ministarskog mjesta. Ono jest zapovjedno, ali on tamo ne sjedi od jučer, nego već nekoliko godina, tijekom kojih su se problemi samo gomilali, a on kao čelni čovjek nije ništa poduzeo da ih spriječi.

Bio je i on iznenađen kad su mu vozača uhvatili u reketarenju. Tad je izjavio, a i dalje izjavljuje, da ništa ne zna. Sad je, valjda, po uzoru na šeficu počeo tražiti izvješća, analizirati i razmišljati. I to baš nakon što ga je jednog poslijepodneva praktički smijenila, da bi već idućeg dana zaboravila o čemu je govorila. Ona, naravno, tvrdi da je bila - krivo shvaćena.

U borbi protiv korupcije puno se očekivalo i od čovjeka koji također poduži niz godina živi u nekom paralelnom svemiru. To je onaj kojem slijedi treći mandat glavnog državnog odvjetnika, a zapravo je riječ o najvećem Buljubašiću u cijeloj Hrvatskoj. On jest svaki dan dolazio na posao, ali vrlo je malo od tog posla i obavio. U kolopletu svih stvari koje se ubrajaju u neobavljeno, kao trenutak koji se dosad nije toliko spominjao treba navesti slučaj Medačkog džepa.
 
Slučaj je to u kojem su donijete presude i koji se spominje kao primjer uspješno obavljenog posla hrvatskog pravosuđa, no daleko je to od obavljenog posla. Dvojica su u tom procesu odgovarala upravo po zapovjednoj odgovornosti, onoj koja se ne primjenjuje na ministra, a kojeg očito s razlogom nazivaju gospodarem neba, zemlje i podzemlja. No, u slučaju ratnih zločina u Medačkom džepu ugazilo se tek u sredinu, jer oni višeg ranga ili više nisu među živima ili se ničeg ne sjećaju, dok su ostali samo još jedan dokaz da u ovoj zemlji nedodirljivih itekako ima. One koji su zločine neposredno izvršili i dalje se ne dira, iako je trojicu takvih na suđenju jedan od svjedoka prozvao imenom, prezimenom i nadimkom. Što je Državno odvjetništvo učinilo da ih se procesuira? Ništa. Kažu samo da istrage traju.

Dakle, svih ovih godina ništa se nije promijenilo - samo su vanjske fasade dijelom postale uglednije, neki su kosturi pobacani van, ali i dalje stoje na hrpi. Baš kao i korupcijsko klupko, čiji razmjeri iznenađuju premijerku dok preslaguje broševe i samu sebe uvjerava da se ničeg ne boji. Zapravo, to joj je možda i jedina iskrena izjava. Uz ovakvo stanje stvari, ona je posljednja koja bi se trebala bojati. Barem dok ne prorade sjećanja i na vidjelo ne izađu razne stvari. Onda će se opet drugi čuditi. (Fotografija: Pixsell)