Pohlepni seljaci protiv lažljive Vlade

Netko bi prije pohoda na Zagreb seljacima trebao objasniti da i oni moraju vraćati kredite, racionalno gospodariti, osluškivati tržište ili, u protivnom, promijeniti zanimanje.

Čudna je zemlja ova Hrvatska. Ima najviše sudaca po glavi stanovnika u Europi i najviše neriješenih sudskih predmeta. Na samom je vrhu po broju liječnika i izdvajanjima za zdravstvo, a ima očajan sustav zdravstvene zaštite. Ni u učiteljima ne oskudijevamo, na samom smo europskom vrhu, a po obrazovanosti smo na dnu. Zemlja smo s najvećim brojem općina, gradova i županija, s obzirom na veličinu i broj stanovnika, pa ipak slovimo kao izrazito centralizirana država. Unatoč tome što država ulupa pet-šest milijardi kuna u posrnulu, iz Europe protjeranu brodogradnju, ona je u sve bezizglednijem položaju.

Moglo bi se još nabrajati sličnih situacija, ali u moru hrvatskih apsurda i brodoloma posebno mjesto pripada poljoprivredi i seljacima. Nezadovoljni isplatom i smanjenjem poticaja, slavonski seljaci ovih dana blokiraju prometnice i najavljuju da će s tri tisuće traktora blokirati Zagreb ukoliko Vlada ne ispuni njihove zahtjeve. Načelno gledajući, seljačkim prosvjedima nema se što prigovoriti. Traže obećano i pritišću Vladu, koja ih je očito izigrala. Rekli ste da ćete platiti, pa sad platite, ljute se seljaci, poručujući kako se dogovoreno mora ispoštovati. Vjerojatno bi se i ispoštovalo kad bi novca bilo, ali novca nema, poručuju iz Vlade, a u ovom obimu neće ga ni biti.

Mit o hrvatskoj kvalitet

Pa ipak, koliko god seljački prosvjedi bili legitimni, a na neki način i pravedni, jer onaj tko obećava novac kojeg nema ne zaslužuje ništa bolje od barikada, oni su nerazumni i neostvarivi. Dosad je na ime poticaja država godišnje isplaćivala oko šest milijardi kuna godišnje. Koliko je od toga odlazilo krupnim proizvođačima poput Todorića, a koliko onima koji se ovih dana smrzavaju po Slavoniji, predmet je neke druge analize.

Činjenica je da, unatoč tim silnim novcima, Hrvatska uvozi hrane više nego ikad, hrvatskih proizvoda nema na tržnicama i policama, a ako ih i ima, rijetko su kvalitetniji, ali su zato u pravilu skuplji od proizvoda iz uvoza. Hrvatska je tako u 2007. uvezla hrane za 15 milijardi kuna, dakle pet milijardi više nego što je ukupno proizvela. Uvoz pokriva čak četrdeset posto potreba, a žitarice, mlijeko i još 37 poljoprivrednih proizvoda su među najskupljima na svijetu.

Doduše, hrvatski poljoprivrednici naivnima još uvijek pokušavaju prodati mit kako je domaće najbolje i kako se svugdje osim u Hrvatskoj proizvodi smeće. To, naravno, nije točno, a laži su kulminirale traženjem zabrane uvoza zdravog argentinskog i brazilskog mesa, iako tamošnje krave provedu cijeli život na pašnjacima, a naše vide livadu eventualno ako gledaju "Plodove zemlje". Državni poticaji nisu poljoprivredu učinili ni produktivnijom ni konkurentnijom, a nisu pripomogli ni famoznom povratku na selo. Jedino što se u tom smislu dogodilo posljednjih godina je preseljenje "Slobodne Dalmcije" iz Splita u Dugopolje, ali tu su u pitanju bili neki drugi poticaji.

Poticaji ne potiču

Zašto politika poticaja, koja je hrvatske porezne obveznike posljednjih desetak godina koštala više od pedeset milijardi kuna, nije polučila nikakve rezultate? Razloge treba najprije tražiti u činjenici da su se poticaji za poljoprivrednu proizvodnju pretvorili u svoju suprotnost. Umjesto da potiču proizvodnju, postali su sami sebi svrhom, to jest nisu u funkciji proizvodnje, nego je proizvodnja, nerijetko i fiktivna, u funkciji dobivanja poticaja. Najbitnije je prijaviti zemlju i zatražiti poticaje, a je li se nešto posadilo ionako nitko ne kontrolira. Autor ovih redaka vidio je u Dalmatinskoj zagori "maslinike" s tisućama maslina koje su dobivene besplatno, baš kao i zemljište na kojem su posađene. Za njihovu je sadnju iskorišten poticaj, a kad je naplaćen, ostavljene su kržljave i zapuštene, na milost i nemilost majci prirodi.

Seljak koji obrađuje deset hektara zemljišta pod žitaricama dobiva od države dvadeset dvije tisuće kuna, a novac koji ostvari prodajom proizvoda dobiva po cijeni za koju i opet jamči država, bez obzira na stanje na tržištu. Za to mu je potrebno mjesec i pol dana efektivnog rada godišnje (290 sati), iz čega proizlazi da država seljaka subvencionira s nevjerojatnih deset eura po satu, što uvelike premašuje cijenu sata jednog kirurga. No, unatoč tome, s tako malo rada ne može se lagodno živjeti cijelu godinu, bilo da je riječ o poljoprivredi, turizmu ili bilo kojoj drugoj djelatnosti, a i pitanje je zašto bi netko financirao nečije ljenčarenje.

A da nezaposleni blokiraju njive?

Naši seljaci ni ne pomišljaju da lakoobradivu i neprofitabilnu pšenicu zamijene, na primjer, povrćem, koje uvozimo, jer bi to iziskivalo svakodnevni rad, a i cijena se formira na tržištu. Umjesto preorijentacije na tržište, oni ustraju na pričama kako bismo bez njih ostali bez kruha, iako kruha ni u ratnim vremenima nije nedostajalo, a, objektivno gledajući, rijetka su domaćinstva u kojima su izdaci za kruh veći od onih za meso, povrće, voće i druge namirnice. Uostalom, priču o pšenici i kruhu slušamo samo kad se traže zajamčene otkupne cijene ili kad ta ista pšenica nestane.

I jedno i drugo sanira se, naravno, na trošak preostalih poreznih obveznika. A takvih je u Hrvatskoj, vjerovali ili ne, tek sedamsto tisuća. Toliko, naime, osoba zarađuje plaću, a da nije na ovaj ili onaj način uzdržavano ili vezano za proračun. Da stvar bude gora, njihov broj se iz dana u dan smanjuje. Samo prošle godine, bez posla je ostalo 189.137 osoba, mahom iz privatnog sektora, jer država ne otpušta svoje prekobrojne namještenike. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi seljaci reagirali kad bi se ta armija nezaposlenih usudila blokirati njihove njive, jer da proteklih godina nije izvučeno iz privrede pedesetak milijardi kuna, možda bi neki od ovih nevoljnika sačuvali svoja radna mjesta. No za njih nitko ne haje, oni nemaju traktore, oni nemaju ni što ni čime blokirati i njima se savjetuje tek profesionalna preorijentacija u skladu sa zahtjevima tržišta.

Traktor kao statusni simbol

A kad smo već kod famoznih traktora, uz Hrvatsku je vezan još jedan apsurd s početka teksta. Vjerovali ili ne, Hrvatska ima najviše traktora po glavi seljaka u Europi, a njihova je iskoristivost, naravno, na samom dnu. Traktor je u našim selima više-manje statusni simbol, otprilike kao jahta tajkunima. I dok jedni svoju moć i bahatost izražavaju u dužnim metrima brodova, drugi to izražavaju u eurima i konjskim snagama. Problem je i kod jednih i drugih kad se to ne uzme za vlastiti novac, nego na leasing. Netko bi prije pohoda na Zagreb seljacima trebao objasniti da i oni moraju vraćati kredite, racionalno gospodariti, osluškivati tržište ili, u protivnom, promijeniti zanimanje.

U slobodno vrijeme, a njega, kao što vidimo, barem kod ratara ima napretek, mogu i rušiti vlade - dapače. Ali nema te vlade koja će i ubuduće moći zasititi njihove neobuzdane apetite. Besplatnog ručka nema ni od koga i ni za koga. Uvijek to netko na kraju plati i zato bi im možda bilo pametnije gorivo koje namjeravaju potrošiti za šesto kilometara uzaludnog puta u Zagreb uštedjeti za proljetnu sjetvu. (Foto:Pixsell)

PIŠE Željko Matić
OBJAVLJENO 05.03.2010. 03:11

DO SADA IMAMO(17) KOMENTARAKOMENTIRAJ

miryala - 07.07.2010. 09:50

# Slažem se sa svime što je napisano. Besmisleni poticaji za nešto što je nerealno i neostvarivo. Sa našim seljacima je oduvijek veliki problem i taj naš mentalitet. Svako mora imati traktor i hektar njive i za to još dobivaju poticaj. Umjesto da se ujedine, povećaju parcele, postanu konkurentniji ili prebace na proizvodnju nečega što ima smisla, ne. Ovako je lakše. Ali, neka traže što im je obećano. Jedino sam tu uz njih, iako se radi o proračunu. Neka se vidi loša vladavina i u ovom primjeru. Međutim, ako mi sami već ne možemo nešto napraviti po tom pitanju, EU će moći jednoga dana kada uđemo u nju. A oni će se onda hvatati za glave i buniti protiv EU, umjesto da su nešto poduzeli prije, odnosno sada.

bosanec - 04.07.2010. 12:32

# bosanec matic kenja o svojim srodnicima (citaj lopinama) iz vlade i isto takvim lopovima, lencinama iz slavonije, jedini je problem kaj mi kajkavci za njih se delamo i davlemo im nase penezeke stere zasluzimo v firmaj stere nekaj proizvodijo, placajo uredno poreze, izvozijo i tak naprej. radio 101 vec zdavja ne poslusam jer mi na zivce ide matic, onda oni dva tupavi bosanci kaj se javljaju z zagrebackih cesata, hadezenjara silvije vrbanec i ostala bagra, jedino su dobri svec, caklec i leskovar - pitam jih kaj delajo na tom radiju, dobro je tudjman mislil dok ga je stel ukinuti, tak i tak nist ne vredi, samo trosiju nase penezeke....seronje.... jempot bomo se izborili za granico virovitica-karlovac-karlobag ostalo ispod toga nek ide v bosno, hrvatsko, srbijo, ili bilo kam drugam

BBGC - 17.03.2010. 08:42

# Hej ljudi, kae gotovo s 101? Kad maknete one idiotske jinglove od šveca i kad srežete njegovu disko glazbu, ikad vratite rock, blues i country stricu, i kad vratite miljca, i kad renata pusti soggy bottom boys, i kad se zrinka oprosti i kad se matić vrati u uredničku fotelju, i kad Ida ode- njen vokal nije vokal za 101,I KAD MAKNETE BRIJAČE JER SU KATASTROFA i sad da ne nabrajam- to ću malo po malo - VOLJNI SMO VAM POMOĆ- DA VAS SVAKI SLUŠATELJ DA 20 KN SKUPIT ĆETE NEŠTO. aLI MORATE BITI BRZI JER SVAKI DAN IMATE SVE MANJE SLUŠATELJA.

peroj - 14.03.2010. 05:28

# Interesantno - Amazonske prašume u Argentini. I što je još bolje, eto i govedinu (tj. goveđe meso) hrane gmo sojom. Draga svinjetino, baš me usrećuješ!

yayoman - 14.03.2010. 01:16

# je solidan članak ali mislim da ima sijaset netočnih navoda. apsurdna je primjerice tvrdnja da goveda u brazilu i argentini pasu na otvorenom cijeli život. dotična govedina je na otvorenom, međutim u ograđenim blatnjavim tj prašnjavim površinama bez vlati trave i hranjena gmo sojom. a pašnjaci ako se i koriste nastali su spaljivanjem amazonske prašume.

antiprotiv - 12.03.2010. 02:55

# Bravo majstore- ovo bi trebalo plasirati da veći broj ljudi čuje ili pročita ove pametne misli - ljudi danas misle ono što čuju pa stvaraju jednoobrazna mišljenja - razna mišljenja u ljudima potiće razmišljanje a to je važnije od poticaja

beba022 - 11.03.2010. 08:57

# Bravo, ovo je pravi komentar. Seljacima su davani poticaji koji ne potiču "Pa ipak, koliko god seljački prosvjedi bili legitimni, a na neki način i pravedni, jer onaj tko obećava novac kojeg nema ne zaslužuje ništa bolje od barikada, oni su nerazumni i neostvarivi". Točno. Neispunjena obećanja Vlade i gđe. premijerke osobno daju legitimitet seljačkim prosvjedima, ali i seljaci moraju dobiti poruku da sve što su dobili "džabe" moraju i vratiti.

tin - 10.03.2010. 04:46

# Bravo Žac ! Odličan tekst ! odličan ! :)

hajduk - 10.03.2010. 02:37

# Kristijan je u pravu. Ali to što se događa sa Radijem 101 nema nikakve veze sa seljacima. I jedni i drugi trebali bi se doista ponašati sukladno ovome što je Matić napisao. To bi bilo ista kao kad bi kriminal u Podravci pravdali tako da i mi sami možemo krasti, jer ako kradu drugi, pa šta možemo i mi.

Kristijan - 09.03.2010. 12:13

# Ček, svašta si nadrobio u ovom članku. Samo da se osvrnem na ovaj dio na kraju o "seljačkim nezasitnim apetitima" , "besplatnom ručku". O čemu ti pričaš ? Ako nemaš šta za reči nemoj pisat. 1. Seljaci samo traže da u ovom slučaju vlada ispuni svoje obaveze i dugovanja. Za razliku od Radia 101 ne traže da im neko drugi vrati dugove nego ne mogu naplatiti obečano. I ti češ držati prodiku seljacima "Netko bi prije pohoda na Zagreb seljacima trebao objasniti da i oni moraju vraćati kredite, racionalno gospodariti, osluškivati tržište ili, u protivnom, promijeniti zanimanje." To bi vama neko na radiju trebao objasnit a ne da živite na grbači radnika. Pa žicate Banditiča da vas spasi našim novcem a vi "racionalno gospodarite i osluškujete tržište", ma kako te nije sram. vaš sam slušatelj već 20+ godina

jaznamsve - 09.03.2010. 08:33

# Pametno, koncizno, suvislo - još samo da netko iz Vlade ovo pročita i gdje bi nam bio kraj.

ozren - 08.03.2010. 11:19

# bravo majstore. izvrsan komentar

fidelito - 07.03.2010. 11:10

# Jadna je situacija kada se priča o navodnjavanju samo kada je suša, o cijeni pšenice samo kada je žetva i o poticajima samo kada su traktori parkirani uz (na) cesti. Nema nikakve normalne dvosmjerne komunikacije, argumentirane i razumne, nego samo zakon jačeg i ucjena. 'Dobili smo izbore, sastavili (kilavu) koaliciju i imamo pravo donositi i provoditi zakone kakve nas je volja' - poruka je koju slušamo od 90'tih a i prije toga. Ukratko našim riječnikom - kako su političari sijali proteklih godina, tako danas žanju. I ako se isplate puni poticaji mnogim poljoprivrednicima koji su danas na cesti - neće biti pomoći, situacija je zaista teška. Politikom se to dobrim dijelom moglo izbjeći, ali bilo je bitno osnovati što 'širu bazu' da se lakše prebrode izbori. To i 'očuvanje' lažnog socijalnog mira su glavni razlozi današnjih teškoća u državi. Nešto se pri tome i pokralo, jamilo, ali najviše se popilo i pojelo. Umjesto da se uloži u proizvodnju. Tako je i poljoprivreda dospjela na grane brodogradnje, davali su (smo) - a kao eto nema rezultata. Malo se osvrnimo unatrag da vidimo tko je koliko dobio, kako je to trošio, da li je platio svoje obaveze prema državi, i u brodogradnji i u poljoprivredi. Ne valja plakati za prolivenim mlijekom, ali na vlastitim greškama mora se učiti.

Gaston - 07.03.2010. 08:10

# Odličan komentar!

peroj - 06.03.2010. 09:19

# Bravo gosp. Matiću!

vipera - 06.03.2010. 08:20

# Sada je zatvoren krug još od Tuđmanovog vremena definirane strategije poljoprivrede u Hrvata. Slavnog vrćanja na tzv. obiteljska gospodorastva i rastavljanjem velikih kombinata. pankretić je tu strategiju doveo do apsurda, predlažući subvencije i za jednu kravicu, koju imaju baka i djedica na selu. Dogodilo se upravo to, svi su se počeli baviti poljoprivredom radi subvencija, a ne radi poljoprivrede same. Oni su postale cilje a ne sredstvo. Što su skuhali, sad moraju kusati i jedni i drugi. Ono što je bitno, je da su seljaci došli po ono što im je država obavezna dati. Sad nije bitno kako je ta obaveza nastala, ali je nastala i postoji. Vlada je nije uzela u obzir za ovaj proračun znači nije imala namjeru vrati dug. To je uobičajeno ponašanje naše Države i njenih poduzeća, ne plaćati, zapravo nemaju namjeru platiti nastale obaveze, prema bilo kome. Zato imamo slavnu nelikvidnost. Imamo jednu poslovnu praksu neplaćanja obaveza, zapravo potpuno kaotično i korumpirano gospodarstvo. Možda se s ovim neke stavri pomaknu. Zapravo nam je super u našem blatu u kojem se valjamo i tonemo.

hajduk - 05.03.2010. 04:01

# Bravo Matiću, ovo je najbolji kometar koji sam pročitao o situaciji sa seljeacima ikad.

1 - 17 OD 17 KOMENTARA

dogMATICa by Željko Matić

Pohlepni seljaci protiv lažljive Vlade