Prema vlastitom priznanju, predsjednik Hrvatske narodne stranke skrivio je u Mađarskoj prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama za dvije osobe. Nesreća se, podsjećamo, dogodila u petak, a Čačić je o njoj izvijestio tek u ponedjeljak, nakon što je prva od dvije osobe preminula. Noć prije proveo je u slavljeničkom raspoloženju u stožeru Ive Josipovića i baš nitko nije primijetio da je bio shrvan tugom i boli, o čemu ovih dana svakodnevno čitamo.

Čačić s javnošću komunicira priopćenjima u kojima više-manje lamentira nad svojim očajnim stanjem , a žrtve i samu nesreću spominje tek usput. O samim okolnostima nesreće Čačić daje upitne izjave: spominje brzinu od 110 kilometra , a vještaci govore o 160; govori o magli koju očevici nisu vidjeli. Pritom ne odgovara na temeljno pitanje: što je tog kobnog petka radio u Mađarskoj? Teško da ćemo to ikad saznati, ali pitanje svih pitanja glasi: može li nakon svega Čačić ostati na čelu HNS-a ili se mora povući iz politike?

Neki će reći kako se prometna nesreća može svakom dogoditi te da nije riječ o nečasnom djelu zbog kojeg bi se Čačić morao povući iz politike .Oni svaki poziv na Čačićev odlazak iz politike unaprijed proglašavaju medijskim linčem, a da pritom ne odgovaraju što ima časno u dvostrukom ubojstvu, pa makar ono bilo počinjeno i iz nehata. Pritom se zaboravlja da je Čačić i prije bio sudionik teških prometnih nesreća koje je čudom preživio i da se prema prometnim propisima odnosio više-manje ignorantski. Zaboravlja se i njegov nedavni sukob s prometnim policajcem ispred zgrade Vlade, ali i ignoriranje policajaca koji su ga htjeli zaustaviti, a on je, zamislite, mislio da ga razdragano pozdravljaju.

Teško se oteti dojmu da je Čačić za volanom isti kao i u politici: bahat, arogantan i bezobziran. I kako nakon svega Čačić može ostati na čelu stranke? Nije u pitanju samo moguća zatvorska kazna - a stranku iz zatvora nije uspio voditi ni Šešelj - nego i gubitak minimuma političke vjerodostojnosti. Može li itko uopće zamisliti kako bi izgledao Čačićev možebitni posjet Mađarskoj u svojstvu ministra ili premijera, za što se on svako malo kandidira? Kako bi izgledala njegova rasprava na temu sigurnosti u prometu u Saboru?

Čačić je, ne zaboravimo, tražio ministrovu ostavku nakon željezničke nesreće kod Splita, iako Kalmeta vlak nije vozio. Jednostavno, svidjelo se to nekome ili ne, za političare vrijede druga i stroža pravila nego za obične građane. Baš kao što je javnost posebno osjetljiva na pedofiliju kod svećenika, iako sva istraživanja govore da ona nije ništa raširenija među njima nego među običnim pukom.

Ukoliko pak Čačić ostane, bit će to potvrda da on i njegova stranka imaju ozbiljnih problema s poštivanjem zakona. Njegova stranačka kolegica Košiša Čičin-Šain gazi po živim policajcima kao da su ležeći, njegov riječki dogradonačelnik je tek nakon pravomoćne presude odstupio s dužnosti, a i protiv jednog od ključnih ljudi stranke, Srećka Ferenčaka, vodi se kazneni postupak. U svim tim slučajevima Čačić je do posljednjeg daha branio svoje stranačke kolege, iako su činjenice govorile drukčije.

I zato Čačić mora otići, baš kao što su mnogi političari otišli u sličnim slučajevima. Može i ostati, ali ni on ni stranka koju vodi s takvom retrospektivom nemaju nikakvu perspektivu.