Sustavno promoviranje rada režisera mlađe generacije jednim je od prepoznatljivih elemenata programske politike Teatra &TD posljednjih godina.
Tako su Oliver Frljić i Miran Kurspahić upravo u kazalištu u
Savskoj realizirali neke od svojih najzapaženijih projekata, a
njima se, malo-pomalo, pridružuje i Ivan Plazibat. Naime, nakon što
je u &TD-u već bio postavio svoju adaptaciju Dostojevskijevog
"Idiota", latio se još jednog klasičnog predloška.
Ovaj je put otišao još dalje u prošlost, s obzirom da je izbor pao
na antičku Elektru. Premda su se tim likom, svaki na svoj način,
pozabavili i Eshil i Sofoklo, Plazibat je odlučio kao polazište
uzeti Euripidovu dramu. Kako ističe sâm režiser, ta se verzija
bitno razlikuje od drugih: "Euripid u obradu mita uvodi izokrenuti
žanrovsku perspektivu i ikonoklastičku sliku mita. Njegova je
'Elektra' prva koja se ne zbiva pred antičkom palačom, nego ispred
seljačkog doma. Uz, to, ta je 'Elektra' prva koja ima klasičnu
scenu 'agona' između Klitemnestre i Elektre, koja je u dramaturgiju
komada postavljena pred samu Klitemnestrinu smrt."
Upravo taj "agon", odnosno sučeljavanje protagonistice Elektre i
antagonistice Klitemnestre, donosi, prema Plazibatu, ključan obrat
u Euripidovoj drami: "Euripid piše prekrasan Klitemnestrin labuđi
pjev, u kojem ona, za koju nas cijeli komdad uvjerava da je zla
žena, u potpunosti argumentima pobijedi Elektru. Ta mi perverzna,
izokrenuta perspektiva zanimljivija od Eshilove ili Sofoklove, koje
su se bavile pojmovima obiteljske ili društvene pravde."
Plazibat se, međutim, u svojoj "Elektri" ne koristi samo
Euripidom. Naime, ideja njegove predstave nije donijeti deskripciju
antičke priče. Umjesto toga, uvođenjem tekstova nekolicine autora
20. stoljeća, stvara se svojevrsna transkripcija mita: "Kroz
'Elektru', koju sam bazirao na odnosu majke i kćeri, odnosno djece
i roditelja, upotrijebio sam perspektive tekstova Agote Kristof,
Marguerite Duras i Hervéa Bazina. Narativ osvete izmještam u motive
pitanjima roditeljstva i dječje nemoći u odnosu na dominantnu
poziciju roditelja."
Na prvi pogled, pomalo iznenađuje da se, unutar takvog pristupa,
Plazibat nije poslužio i antologijskom redramatizacijom "Elektre"
iz pera Huga von Hoffmansthala. No, taj se tekst, kaže režiser, ne
uklapa u njegovu temeljnu koncepciju: "Koristio sam tekstove koji
se na Elektru ne naslanjaju u smislu narativa, nego u smislu motiva
interpretacije odnosa."
U Plazibatovoj "Elektri" sudjeluje glumački ansambl složen po
načelu međugeneracijske solidarnosti. U predstavi, naime, glume
Lana Barić, Karla Brbić, Nikša Butijer, Nataša Dangubić, Ana Karić,
Dean Krivačić i Damir Poljičak. S druge strane, ostatak je
autorskog tima složen po generacijskom ključu: osim skladatelja
Gorana Tudora i scenografa Vojina Hrastea, predstavu supotpisuju i
kostimografkinja Petra Daničević te Igor Pauška, zadužen za video.
Bez obzira na vrlo ambiciozan koncept, publika se ne mora bojati da
će je Plazibat u &TD-u držati satima, jer predstava traje samo
pedesetak minuta. Praizvedba "Elektre" Ivana Plazibata dogodit će
se u Teatru &TD 3. veljače u 20 sati, a reprize su na rasporedu
4., 5. i 6. veljače.