Ana Lederer: Predstave žive od publike

O Mirjani Sanader: "Poznamo se - radile smo na istom fakultetu, na kojem nisam već deset godina. Da sam dobra s gospođom Sanader, sigurno bih joj govorila o problemima HNK. Ali ne družimo se i nismo prijateljice. Uostalom, mjestom intendanta ne bave se arheolozi."

O imenovanju na mjesto intendantice bez prethodnog kazališnog iskustva: "Smiješno je govoriti o prethodnom kazališnom iskustvu, jer u posljednjih sto godina nijedan intendant nije imao kazališno iskustvo. Ne postoji ni škola, ni tečaj, ni vrtić, ni fakultet za postajanje intendantom. Na to ste mjesto pozvani zbog određenih indikacija da biste to mogli biti - morate imati program i određenu strukovnu biografiju."

O balansiranju između različitih političkih struktura: "Ja sam prvi intendant koji je prije godinu i pol dobio drugi mandat, temeljem vrlo složene procedure i potvrde i jedne i druge strane. Procedura je takva da, zapravo, izmiče funkciju intendanta izvan političkih igara - dakle, tkogod bio na obje strane, mora se dogovoriti."

O poslovanju u doba recesije: "Od 2005. do 2009. uopće se nije povećavao budžet programa HNK, kao ni materijalnih troškova - a to su jedine stavke na koje intendant ima utjecaj. Utjecaja na plaće intendant, nažalost, nema. Prošle je godine došlo do prvog rezanja budžeta, i na stavci plaća i na stavci programa, a sada je, za 2010., budžet dodatno smanjen. Jako se mučimo - ne možemo građanima povećati cijenu ulaznice, jer ni oni nemaju veće plaće. Situacija je teška i jako pazimo na novac."

O nesrazmjeru smanjenja budžeta HNK u odnosu na nezavisnu kulturnu scenu: "Mislim da je to potpuno nepotrebna usporedba - to su dvije različite stvari. Mi govorimo o prvoj nacionalnoj, središnjoj, matičnoj kazališnoj kući, u kojoj rade tri ansambla s 502 zaposlenih na tri lokacije. To je golema produkcija, a premalo ljudi za tu produkciju. Da i ne govorimo da od Hrvatskog narodnog kazališta živi još tisuću vanjskih suradnika, od kojih dobar dio radi kontinuirano."

O raskošnim produkcijama u doba krize: "Mnogi ljudi u medijima ne znaju ništa o produkciji, pa govore da je skupo nešto što nije i obrnuto. Pitam vas kako je moguće da, usprkos svim tendencijama porasta troškova, s istim novcima od 2005. do danas, imamo vrhunske goste iz inozemstva, dobre i raskošne produkcije, a činjenica je da pet godina nismo bili u minusu."

O otvaranju HNK prema autorima mlađima od četrdeset godina: "Pitanje odabira redatelja nije pitanje starosti - to je pitanje umjetničke vitalnosti. Netko može biti umjetnički vitalan sa 75 ili biti vrlo nevitalan s 37."

O neangažiranju Olivera Frljića: "Jednostavno, možda poetički nemam afinitete prema Frljićevoj vrsti teatra. To ne znači da neće raditi u HNK-u i da ne bismo drukčije profilirali HNK da imamo drugu scenu."

O skidanju opere "Crux dissimulata" s programa nakon samo tri izvedbe: "Ne znam zašto vas to čudi - prodali smo, nažalost, samo šest ulaznica i igrana je pred polupraznim gledalištem. Ja si ne mogu dozvoliti na sedamsto mjesta svaku večer prazno kazalište. Predstave traju dok traju i žive od toga koju publiku imaju."

O kritici: "Smatram da je kritika vrlo odgovoran i važan posao. Ona, u krajnjoj liniji, nije tu da dovodi ili odvodi publiku, nego je tu da gradi određeno kritičko mišljenje i kao takva je vrlo važna."

O publici kao kriteriju repertoarne politike: "Publika nije jedini kriterij, ali ne vidim zašto ne bi bila jednim od kriterija."

O potplaćenosti domaćih autora u odnosu na inozemne: "Dosta su slično plaćeni, premda ne isto. Strani autori imaju nešto veće honorare i to je općepoznata stvar."

O gradnji garaže ispod HNK: "Nisam vidjela papire i trenutno nemam uvida, ali mislim da je cijela priča s garažom stala zbog sondiranja terena i drago mi je da je stala. Toplo se nadam da na Kazališnom trgu nitko ništa neće dirati, ali i da će se konačno vidjeti da je vrijeme za obnovu zgrade."

(Foto: Pixsell)